Méli-Mélo

[Pripremila: LATICA MARTINIS]

Pokretačica si i autorica site-a pod nazivom Hedonist Factory, što Hedonist Factory (HF) znači tebi, a što misliš (pretpostavljaš) da predstavlja drugima?

Hedonist Factory je ustvari moj mali dnevnik koji skuplja i odražava sve što ja doživljavam, osjećam, što me inspirira i što u životu cijenim i volim. Kao što negdje na site-u piše, trudim se da to bude dobar miks fotografije, mode, zabave i zanimljivih pojedinaca s kojima je gušt satima sjediti i razgovarati i koji vam imaju što reći. Nadam se da su to čitatelji prepoznali ili da će tek prepoznati. Osim toga, fenomenalan je ispušni ventil i portfolio za suradnje koje sam na temelju njega do sada ostvarila. Nekome se zbog njega učinim zanimljivom pa me angažira za nešto za što nisam ni sanjala da ću ikada raditi i zbog svega toga mi HF znači jako puno.



Tina Lončar je (osim autorice Hedonista) zapravo tko? Predstavi nam se u četiri do pet rečenica.

Nemam pojma :) Ali znam da sam zakleti change junkie, da život doživljavam kao film u tisuću žanrova ili video igricu s levelima, znam da volim ljude i da me više od ičega privlači vibra, obožavam noćne vožnje biciklom, kavu, pse, festivale i svoje prijatelje bez kojih ništa ne bi imalo baš previše smisla. Nemam Bucket list i planove što sve još moram napraviti ili doživjeti, volim pustiti da se izdešava nepredvidivo pa se ja već nekako uklopim u scenarij uvjerena da je sve baš onako kako treba.

Što misliš tko je zapravo tvoja ‘publika’/čitatelji - za koje si u razgovoru istaknula kako ih nikada ne podcjenjuješ?


Nikad ustvari ne znaš tko te čita, ali taj mi je podatak trenutno nebitan. Jedino što želim je da se ljudi osjećaju ugodno kad ukucaju tu moju domenu, sklupčaju se negdje doma u svojoj fotelji, piju kavicu, slušaju neku finu glazbu i uživaju gledajući fotke i čitajući tekstove. Uvijek nastojim da cijela atmosfera odiše pozitivom, da pokažem kako svuda ima fenomenalnih događanja, talentiranih i zanimljivih ljudi i lijepih stvari koje, možda, nisu životno bitne, ali nam je radi njih svima život ljepši. Ali da, ne podcjenjujem svoje čitateljstvo, mislim da su svi sposobni čitati i razmišljati o pročitanome, a ne samo “gledati slikice”. Ne želim da moj blog, site ili što je već, ostavlja dojam kao da svoje čitatelje doživljavam kao vrtićku djecu.


Kako bi opisala svoj osebujan, prepoznatljiv i maštovit odjevni stil? Što te inspirira? Opiši nam jednu situaciju prije izlaska, kako i na koji način odlučuješ što ćeš odjenuti, što ti je uvijek vodilja?


Dugo sam tražila neku odrednicu svog stila odijevanja, a onda ga je jedna cura opisala kao eklektičan. Tako mi se svidio taj opis da sam odlučila prestati filozofirati oko nekih definicija svog stila i prisvojiti to kao odgovor. Kao i sve nas, svjesno ili podsvjesno, inspiriraju me ljudi koje srećem. Od svakog “uzmem” ponešto i dobijete kombinaciju koju ja onda iznesem na ulicu. A prije izlaska razmislim samo kako se osjećam, što taj dan želim ili ne želim poručiti, nađem jedan komad odjeće koji mi se sviđa i onda sve ostalo oko njega izvrtim.

Što ti moda kao takva predstavlja u životu?

Na dnevnoj bazi mi predstavlja igranje, ispušni ventil za kreativnost na dnevnoj bazi, instant poruku koju o sebi šalješ svijetu oko sebe, smatram je malim začinom na dojam koji ćeš ostaviti, prilikom za eksperimentiranje. A inače, smatram kako je moda puno više od estetike, osim tog površnog aspekta koji svi vidimo na prvu mislim kako nam moda može puno reći o stanju u društvu, njegovoj otvorenosti spram različitosti, o nekoj kolektivnoj svijesti…


“Vintage Faith” - što je to i kako je došlo do kolaboracije sa Željkom na tom projektu?

Vintage Faith je projekt koji sam pokrenula sa, sada već mogu sigurno reći, prijateljicom Željkom Molnar. Ideja se rodila već na našoj prvoj kavi kad smo se našle na tramvajskoj stanici da mi Željka, inače blogerica i dizajnerica nakita, da prsten koji sam osvojila na giveaway-u. Sjedile smo skupa nekoliko sati zanesene idejom da prepravljamo staru odjeću i od nje stvaramo nešto novo i moderno. Tad nisam imala pojma tko je Željka, ali mi je cijela atmosfera imala genijalnu vibru. Eto, tako smo krenule i sad prepravljamo i dajemo svoj osobni pečat staroj dosadnoj robi trudeći se da svaki komad bude originalan, šaren, poseban i da priča neku priču.


Kakva događanja najviše posjećuješ u gradu (ima li ih dovoljno po tvom ukusu), gdje te se najviše može vidjet i zašto baš tamo?

Obožavam buvljake. U zadnje vrijeme su se razmnožili i ima ih posvuda. Prije smo hodočastili isključivo po Hreliću nedjeljom ujutro, ponekad po Britancu ili smo skoknuli do Medike prodati odjeću koju više ne nosimo, zaraditi neki džeparac i ostavit ga već tamo za neku suludo šljokičavu, pernatu ili flourescentnu odjeću. A zašto volim buvljake? Osim što si vrlo jeftino mogu popuniti ormar, volim tu živu atmosferu i interakciju s ljudima, svi se smijemo, sjedimo po podu, cjenkamo se i razmjenjujemo komade odjeće kao što smo nekad kao klinci mijenjali sličice. Nekako mi je sve to nestvarno, ta atmosfera, ljudi koji zalaze na takva mjesta i otvorenost općenito, kao neki drugi mali svijet.



Osim pisanja sjajnih tekstova koje imamo prilike redovito čitati na HF, rekla si da i fotkaš te da te fotografija jako ispunjava - što misliš da je ključno za dobar, privlačan i kvalitetan članak, kombinacija čega? Što te primjerice najviše ljuti na nekim drugim, sličnim site-vima i blogovima, što zamjeraš?

Hvala na komplimentu. Ništa mi ne znači više nego kad mi netko pohvali tekst. To me uvijek nekako dirne. Kad netko pohvali fotku, okej, i to je super. No, doživljavanje pisane riječi ipak zahtjeva više vremena i truda. Ali da, obožavam fotografiju. To je moment koji hvataš i pokušavaš pritom prenijeti kako si ga ti doživio. Dobar članak je kombinacija dobre fotke i dobrog teksta. Bez jednog od toga dvoje, priča mi se čini nepotpunom. A što se tiče drugih blogova i site-ova, ne mogu reći da me nešto ljuti ili da im zamjeram, mogu samo reći da mi često nešto od gore navedenog, kao čitatelju, nedostaje.


Koju suradnju bi posebno istaknula i s kim bi u Hrvatskoj još silno voljela surađivat, vezano uz tvoje područje interesa?

Svaka suradnja koju sam dosad ostvarila mi je po nečemu posebna, iz svake sam nešto naučila (koji puta se i nešto treba od odjeće i poderat, jel’ ;), ali najdraže su mi one suradnje koje su rezultirale ne samo dobrim fotkama, već i nekim kvalitetnim odnosom koji se održao i nakon što smo napravili dobar posao. Moram svakako izdvojiti moju Željku s kojom sam se upustila u redizajnerske pohode, šminkericu Kasandru Draganić s kojom su kave i inbox poruke najveća motivacija ikad, a kad šminka ostaneš paf, onda fotografa Zvonimira Ferinu koji uvijek radi genijalne fotke… Ima ih još puno, a vjerujem da će ih bit’ još više. Ne odbijam suradnje, nije mi bitno koliko je neko ime zvučno, svi smo mi na početku mali, važno je koliko se u nešto daš. Otvorena sam za sve moguće novinarske, modne, filmske i glazbene projekte, važno mi je samo da je kreativno i da mi je radi toga svaki dan drugačiji. 



Nabroji nam pet stvari bez kojih nikada ne izlaziš iz kuće i zašto?

Pa mogla bih prije nabrojati pet stvari bez kojih mogu izaći iz kuće, a da mi ništa ne fali :) Ali većinu vremena ne izlazim bez bicikla, duhana i slušalica. Bez ostalog ću lako.


Držiš li se ikada onih “manje je više” i “o ukusima se ne raspravlja”? (op.a. Ja baš mislim da se o ukusima raspravlja i uvijek raspravljam :))

Slažem se, o ukusima se itekako raspravlja. Pa to radimo konstantno. Možda bi trebalo malo preoblikovati poslovicu da govori ono što ustvari želi reći. Raspravljaj koliko želiš, ali toleriraj činjenicu da se ljudi oko tebe razlikuju i da to ne možeš nikako promijeniti. A što se “manje je više” tiče, nisam tip od jednostavnosti, tako da ako želim izgledati kao božićno drvce, neću skinuti zadnji komad nakita sa sebe i ostaviti ga doma.


Možeš li nam otkrit neke svoje planove, ideje, projekte za budućnost i gdje se vidiš za tri godine?

Skužila sam s vremenom da su planovi za budućnost jedno, a život nešto potpuno drugo. Svašta ti tu sebi zacrtaš, a dogodi se nešto skroz drugo, što uopće nije loše. Dapače. Tako da sam prestala radit’ planove, puštam se da me odnese gdje god treba.


Dok si odgovarala na ova pitanja, sigurno si slušala neku glazbu, molim te za kraj, otkrij nam o čemu se radilo! :)

Naravno. Slušala sam Hilight tribe - “Didgedelik”, na repeat. Ne znam da li je moj pas mahao repom jer se i njemu sviđa ili mu se dopalo moje plesuckanje :)


- Hedonist Factory
- Facebook Page Hedonist Factory
- Facebook Page Vintage Faith

FOTO: Zvonimir Ferina, Matija Peček