Méli-Mélo

[Pripremila: LATICA MARTINIS]

Većina te poznaje kao nekoga tko se krije iza kulinarskog bloga domišljatog imena Le Cheflja, ali tko je zapravo Lana Mujičić?

Diplomirani sam psiholog koji bi možda radije bio diplomirani nešto_drugo. Iz Zagreba sam, imam 27 godina. Volim glazbu. Jako. Ovo je neki presjek mog glazbenog ukusa ako ikoga zanima —> ovdje  (mene uvijek zanima, ja sam stalker… još kad je statistika u igri <3). Volim svoj bicikl, kuhanje (evidentno), fotografiju (neke moje fotke —> ovdje , DIY, uređenje interijera…  A kao i svi, volim dobre filmove, serije (btw, zadnja epizoda “Breaking bad” :facemeltingomg:), knjige, putovanja, bla bla bla…. Dosta vježbam…da bih mogla dosta jesti. I da budem zdrava, da, da, i zato.


Kada si krenula s pisanjem bloga točno, i sjećaš li se konkretno tog dana (možeš li ga opisati) kada si sjela za comp i jednostavno krenula s prvim postom-receptom?

Ako se ne varam, blog je krenuo 2011. u 12. mjesecu. Baš se i ne sjećam tog revolucionarnog dana za čovječanstvo, ali trigger je bio kada mi je frendica linkala neki recept s bloga “Sjedi i jedi”. Pomislila sam: “Pa zašto ne bih i ja imala fotokulinarski blog? E pa budem!”

Mnogi imaju percepciju da je u današnje moderno i ubrzano doba ‘zdrava hrana’ sinonim za nešto skupo, komplicirano, i da potražuje puno vremena za pripremu. Ti si svojim blogom htjela pokazati upravo suprotno?

Jednostavna “zdrava” jela sasvim sigurno ne zahtijevaju više vremena za pripremu od jednostavnih “nezdravih” jela. Naravno da je najbrže ući u pekarnicu i kupiti nešto, ali ako čovjek intenzivnije počne razmišljati o sadržaju toga što jede, moglo bi mu prisjesti. Skupoća je podložna diskusiji. S kvalitetom obično raste i cijena. Da, pojedini proizvodi jesu skupi. Osobno ih ne kupujem iz vrlo jednostavnog razloga – trenutno živim od moćnih 1600 kuna mjesečno pa si ih zaista ne mogu priuštiti.  S druge strane, danas je i klasična masna pizza skupa, a pojedete ju za 15 minuta. Znači, za 15 minuta ste pojeli 40-ak kuna. S druge strane, pojedinci će se zgražati da kilogram neke žitarice toliko košta, a tu količinu će jesti u nekoliko navrata. Sve zavisi o pristupu. Osim toga, opće je poznato da je prehrana temelj zdravlja. Last time I checked, liječenje bolesti je izuzetno skupo.

Osim interesantnih recepata, tvoji postovi su redovito popraćeni sjajnim i privlačnim fotografijama? Kako sam pročitala, sama fotkaš? Jel’ to još jedna strast uz kuhanje?

Yep. Iako sam se u zadnje vrijeme ulijenila i fotkam zapravo samo ovo za blog. Na početku sam spomenula svoj, nazovimo ga, portfolio.  Iako je fotografija hobi, ne bih se bunila kada bi mi netko ponudio da fotkam hranu za novac. :nudge nudge poslodavcima:


Koji fotić/opremu koristiš i koliko ti vremena treba da pofotkaš pojedino jelo? Rekla si da nije tako jednostavno (kuhati, paralelno  aranžirati I fotkati) kako se možda čini?

Koristim, sada već postariji, Canon 350d s kit objektivom i dnevno svjetlo. Općenito ne marim za opremu. Da se time bavim profesionalno i da zbog toga kvaliteta fotki treba biti na značajno višoj razini, sigurno bih uložila u foto opremu. Da, moja je ideja bila da fotkama popratim cijeli proces kuhanja da bi si ljudi koji nikada nisu kuhali mogli to vizualizirati. Nije mi problem pofotkati, ali nije da imam veliki studio s kuhinjom i da samo premjestim nešto na već pripremljenu pozadinu. Vrijeme potrebno za jedan „session“ približno je isto vremenu kuhanja samog ručka samo što se ja dodatno umorim. Mislim da sam ipak spontano smanjila broj fotki koje prikazuju pripremu jer ljudi uglavnom više vole vidjeti fotke gotovog jela. Ipak, sirove namirnice su mi zanimljive i estetski privlačne pa ih i dalje fotkam. Također, brzo sam shvatila da ne treba fotkati i kuhati kad si gladan k’o vuk. Pogotovo ne ja koja sam prilično nervozna kad sam gladna :)


Recepti koje objavljuješ su posebno osmišljeni i unaprijed određeni, ili to dođe spontano i taj dan u tom trenutku odlučiš “eh sad bih mogla napravit to i to…”?

Da, obično su osmišljeni unaprijed utoliko što imam doma neku namirnicu koju trebam iskoristiti ili ju pak vidim negdje i poželim nešto s njom pripremiti. Onda mi padne na pamet s čim bih to mogla kombinirati. Eventualno malo proguglam recepte, možda dobijem još neku ideju i onda skuham to kad imam vremena.

Tvoje najdraže jelo je? I koje kombinacija okusa preferiraš?

Nemam ni najdraže jelo ni najdraže kombinacije okusa. Preferiram “lakšu” hranu. Ne volim komplicirati. Ma zapravo, nije teško zaključiti moj ukus kratkim pregledom bloga. Ali ima nešto što mogu jesti u skoro pa neograničenim količinama – sladoled. Toliko o mojoj zdravoj prehrani. :D


Otkuda najviše crpiš inspiraciju za kuhanje, imaš li za preporučiti ili skrenuti pažnju na neke osobe kojima se diviš ili blogove slične tematike? Tko je tvoj najveći kritičar?

Inspiraciju crpim iz svojeg frižidera ili ako negdje slučajno ugledam namirnicu koja mi se jede ili me zanima kako bi se mogla pripremiti na neki novi način. Obično jedem sezonske namirnice.

Ima nekoliko lijepih domaćih blogova. Ipak, blogovi na koje sam naišla uglavnom ne pripremaju hranu koja je u potpunosti my cup of tea. Ali da navedem neke… “Bite my cake”, “Voće i povrće”, “Da mi je nešto slatko”, “Jubistacha”, “Biftek i merlot”… Već spomenuti “Sjedi&jedi” je sigurno najbliži ukusu mojih okusnih pupoljaka. Zgodan je i francusko-hrvatski projekt “(a)cro(b)atie”. Super mi je i inicijativa naših susjeda iz Srbije u pokretanju besplatnog online magazina “Mezze”. Ima jako lijepih srpskih blogova. Kod nas je tu “Do!ts” - online magazin za handmade kulturu gdje se, između ostalog, mogu pronaći i krasni recepti i fotografije.

Bez ikakve sumnje, ja sam svoj najveći kritičar. Općenito sam vrlo realna i kritična, ponajviše prema sebi. Tako je i u kuhinji.

Po čemu se tvoj (kulinarski) blog razlikuje s obzirom na domaće blogove slične tematike kojih u posljednje vrijeme ima sve više i više?

Pa nisam naišla na puno ovakvih “zdravih” domaćih blogova. Osim toga, krećem iz svoje perspektive – namirnice su dostupne i financijski prihvatljive. Mislim da je to ljudima praktično i samim time interesantno. Trudim se napraviti što bolje fotke s obzirom na uvjete u kojima fotkam. Ja sam zadovoljna, a dobila sam povratne informacije da se i drugima sviđaju. Smatram da imam taj neki svoj stil. Možda bi ga se moglo nazvati “manje je više”. Kad razmislim, i jela su takva. A i općenito volim takav dizajn. Uglavnom, fotke moraju biti lijepe. Super su mi oni koji se apsolutno protive postobradi pa su im fotke…well, ružne su. Valjda misle da je slika jela koju vidi mozak jednaka slici jela koju vidi fotoaparat.

Možeš li nam otkriti imaš li planove (i kakve) za budućnost po pitanju Le Cheflje i općenito svoje strasti za kuhanjem?

Trenutno nemam neke ozbiljne planove. Voljela bih da nešto proizađe iz svega toga, ali bi mi za to trebalo hrabrosti i, naravno, novacaaaa. To bi bilo onda nešto puno veće i ne bih bilo primarno usmjereno na kuhanje. Zasad stvari ostaju kakve jesu. Rado bih pisala/fotkala/kuhala za neke novine ili portal. Znaš, morat ću napraviti neki giveaway, to je jako popularno. Kud svi Turci… :)

Često uz pojedini post na blogu znaš postaviti i neku prigodnu pjesmu, a spomenula si u razgovoru da si jako veliki obožavatelj dobre glazbe i koncerata. Što najviše slušaš u posljednje vrijeme i hoćeš li sada s nama podijeliti trenutno najslušaniju i najdražu pjesmu?

I ja se slažem s gospodinom Nietzscheom da bi život bez glazbe bio pogreška. Konzultirajmo statistiku na last.fmu :dork: Pa svašta slušam, ali navest ću neke bandove koji su ove ili prošle godine izdali album – A Place to Bury Strangers, John Maus, Chromatics, Sun Kil Moon, Puerto Rico Flowers, Sigur Ros, The XX, DIIV, And Also the Trees, Low, Bon Iver, The Raveonettes… I tako dalje. Veselim se nekim skorašnjim koncertima - Radiohead i Caribou, The Pains of Being Pure at Heart, Gravenhurst…

U zadnjih mjesec dana najslušanija pjesma mi je —> ovdje. I za kraj si malo zaplešite. :)

- Le Cheflja

- Facebook page

Foto: Lana Mujičić, Zrinko Maloseja, Duško Vorkapić